Stephen Hawking - Kratka povijest vremena

Stephen Hawking - Kratka povijest vremena

Knjiga Stephena W. Hawkinga objavljena 1988. godine sigurno je najpopularnija knjiga koja se bavi pitanjem svemira i naše slike o njemu. Međutim, u knjizi se u nekoliko poglavlja obrađuje i tema vremena (poglavlje 2: Prostor i vrijeme i poglavlje 9: Strijela vremena).
U poglavlju "Prostor i vrijeme" (str. 27 - 47) Hawking razmatra definicije  gibanja, prostora i vremena, dajući povijesni presjek od Aristotela, Galileja i Newtona do Einsteina i suvremene fizike. Ovo je poglavlje važno za temu jer se razmatra pojam gibanja, tj. mirovanja, za koje je Aristotel vjerovao da je prirodno stanje tijela te da se tijelo biba samo ako je na to natjerano nekom silom ili impulsom, zatim nabraja različite načine mjerenja vremena, od klasičnog koje definira prostor-vrijeme kao pravac (slika 2.1, str. 35) do promatranja tzv. svjetlosnog stošca ("Slično tome, svjetlost koja se širi iz nekog događaja oblikuje trodimenzionalni stožac u četverodimenzionalnom prostorvremenu. Ovaj stožac se naziva svjetlosni stožac događaja.", slka 2.4 str. 39.). Također, spominje i to da kada gledamo svemir, vidimo ga onakvim kakav je bio u prošlosti. Međutim, u općoj teoriji relativnosti slika se bitno mijenja. Vrijeme i prostor sada su dinamične veličine: tijelo se giba, odnosno djeluje neka sila, to utječe na zakrivljenost prostora i vremena - a zauzvrat ustroj prostorvremena utječe na način na koji se tijela gibaju i sile djeluju. Prostor i vrijeme utječu i na njih i na sve što se događa u svemiru. Baš kao što što se ne može govoriti o događajima u svemiru bez pojmova prostora i vremena, jednako tako u općoj teoriji relativnosti nema smisla govoriti o prostoru i vremenu izvan granica svemira.
Ovo novo razumijevanje prostora i vremena revolucioniralo je naš pogled na svemir tijekom prošlog stoljeća. Kasnije je Stephen Hawking sa Rogerom Panroseom pokazao da iz Einsteinove opće teorije relativnosti proizlazi da svemir mora imati početak i, možda i kraj.

U poglavlju 9 "Strijela vremena" (str. 157 - 167) Hawking govori kako se sve do prošlog stoljeća vjerovalo u apsolutno vrijeme, što znači da se svaki događaj mogao označiti na jedinstven način nekim brojem zvanim "vrijeme". Međutim, otkriće da se brzina svjetlosti pokazuje ista svim promaračima, bez obzira koliko se brzo gibali, dovela je do opće teorije relativnosti - a u njoj se trebala napustiti ideja o postojanju apsolutnog vremena. Vrijeme je postalo više osobni pojam, koji je relativan, odnosi se na promatrača koji ga mjeri.
Povećanje nereda odnosno entropije tijekom vremena primjer je onoga što nazivamo strijela vremena, nešto što razlikuje prošlost od budućnosti, dajući vremenu smjer. Postoje barem tri različite strijele vremena. Prvo, termodinamička strijela vremena, vremenski smjer u kojem se povećava nered odnosno entropija. Zatim, psihološka strijela vremena. To je smjer u kojem mi osjećamo kako vrijeme teče, smjer u kojem se sjećamo prošlosti, ali ne budućnosti. I na kraju, postoji kozmološka strijela vremena. To je smjer vremena u kojem se svemir širi, a ne steže.

Ovdje je knjiga u pdf-u, na engleskom.

Literatura:
Hawking, Stephen: Kratka povijest vremena; Izvor, Zagreb 1996.