Heraklit

Heraklit (oko 540.-480.)

U gradu Efesu u Maloj Aziji živio je Heraklit, mislilac iznimne dubine. Njegovo je učenje utjecalo na sav daljni razvoj grčke filozofije. I više od toga, Heraklit je tisućljećima inspirirao duhove. Njegove teze djeluju i danas snažnim izrazom i izvornošću ideja. Svjedočanstva i fragmenti objavljeni su i kod nas.

Mjesto da traži pratvar, suspstanciju, ono što je stalno u promjeni, Heraklit otkriva upravo neprekidnu promjenu, kretanje kao bit svijeta. Vatru, doduše, označuje praelementom, ali mi je ona simbol vječna kretanja. Ona zorno izražava bit svijeta kao procesa. Postoji kružni tok izmjene tvari. Promjena je apsolutna. Sve se mijenja, nastaje i nestaje, sve je u toku i razvoju,  sve se kreće. Sve teče. „Sunce nije samo svaki dan novo nego je uvijek i neprestano novo.“

Svaka tvar nosi u sebi svoju suprotnost: sve je puno suprotnosti koje se slažu. Početak su i svršetak zajedno. Skladno i neskladno. „Jedno te isto prebiva u nama: živo i mrtvo, budno i spavajuće, mlado i staro. Jer je to, kad se promijeni, to.“ Svijet je harmonija i borba suprotnosti kao ona što se očituje kod luka i lire. Tek suprotnom nešto se uopće spoznaje, a jest to što jest.

Svijetom vlada jedinstven svjetski zakon, red, ustroj, uređenje, poredak, stalan ritam događanja, sveopća zakonitost, logos, koji nužno određuje sve zbivanje. Ni Sunce ne može prijeći svoje mjere! Svjetska se vatra s mjerom pali, i s mjerom gasi. Heraklit ne naglašava samo zakon reda prirodnog događanja nego i zakon reda kao načelo društvenog života ljudi: „Narod valja da se bori za svoj zakon kao za zidove svoje.“

Logos se zbiva kao jedinstvo i borba suprotnosti. Kod luka i lire lijepo se očituje ono što je svijet u svojoj cjelini, naime harmonija i borba suprotnosti. Borba (rat) diferencira ljude po njihovoj društvenoj vrijednosti; ona dakle, ima ulogu pokretača ljudskih odnosa. To je oblik i kojem se logos očituje kao zakonitost u društvu.

Heraklit je do apsoluta doveo pojam promjene (kretanja) i pojam reda (zakonitosti te promjene kao harmonije suprotnosti). Po njemu se promjena događa kroz neprestanu borbu suprotnosti, ali iz te borbe ne nastaje kaos, nego harmonija. Svime upravlja logos i zato je poredak prirode shvatljiv razumom. Parmenid će uskoro, nasuprot Heraklitu, do krajnosti dovesti upravo oprečnu tvrdnju o nepromjenjivosti svijeta i nemogućnosti kretanja uopće, a svaku suprotnost odbaciti opet kao privid mnijenja.

  (str. 79)

Neki Heraklitovi fragmenti:

FR. 8: Budni imaju jedan jedini i zajednički svijet, a oni koji spavaju okreću se svaki k svome vlastitome.

FR. 17: Oči i uši loši su svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše.

FR. 21: Priroda svakog dana je jedna.

FR. 37: Ako poslušate ne mene, nego logos, mudro je priznavati da je sve jedno.

FR. 38: Ovaj kozmos (red svijeta), isti za sve, nije učinio nijedan od bogova niti od ljudi, nego bijaše uvijek isti i bit će vječno živa vatra, koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi.

FR. 41: Sve je zamjena za vatru i vatra za sve baš kao roba za zlato i zlato za robu.

FR. 42: Vatra živi od smrti zemlje. zrak živi od smrti vatre, voda živi od smrti zraka, a zemlja (od smrti) vode.

FR. 43: Godišnja doba, koja sve donose.

FR. 48: Sunce je svaki dan novo.

FR. 49: Hladno se zagrijava, toplo se hladi, vlažno se suši, suho se ovlažuje.

FR. 51: Raspršuje se i opet skuplja, i približava se i udaljuje se.

FR. 52: Mijenjajući se odmara se.

FR. 64: Jedan je meni koliko i tisuće, ako je najbolji.

FR. 71: Ime pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde.

FR. 82: Luku je dakle ime život, a djelo (njegovo) smrt.

FR. 83: Nevidljiva harmonija jača je od vidljive.

FR. 84: A treba znati da je rat sveopća pojava, da je pravda borba i da sve nastaje kroz borbu i po nuždi.

FR. 85: Rat je otac svega i svega kralj, jedne je pokazao kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, a druge slobodnima.

FR. 86: Kad ljudi umru, čeka ih ono čemu se ne nadaju niti slute.

FR. 94: Besmrtni-smrtni, smrtni-besmrtni, život ovih je smrt onih, a život onih smrt ovih.

FR. 95: Jedno isto je u nama: živo i mrtvo, budno i spavajuće, mlado i staro. Jer to, promijenivši se, jest ono, i ono opet promjenivši se, jest to.

FR. 100: Na obodu kruga zajednički su početak i svršetak.

FR. 103: Dušama je smrt postati vodom, a vodi je smrt postati zemljom. Od zemlje postaj evoda a od vode duša.

FR. 104: Put prema gore i prema dolje jedan je i isti.

FR. 113: Kad bi sve stvari postale dim, (tada) bismo nosom mogli i raspoznavati.

FR. 114: Karakter je čovjeku sudbina.

FR. 125: Veze: cjelina i necjelina, složno i nesložno, skladno i neskladno, i iz svega jedno i sve iz jednoga.

     (str. 56-64.)

Literatura:

Kalin, Boris: Povijest filozofije, Škloska knjiga, Zagreb 2004.

Barbarić, Damir: Grčka filozofija, Školska knjiga, Zagreb 1995.

Zelić, Ivan: Vodič kroz filozofiju, Verbum, Split 2007.