O vrijeme, kad po zvijezdama
mjerim kako se krećeš,
vidim da s njima odlaziš,
a s njima vratit se nećeš.
Gdje ostavljaš tragove nogu,
koje ja stići ne mogu?
Al jao! Tvoj bijeg i put
za me su varka samo:
ti, vrijeme, ostaješ tu,
a ja odlazim tamo.
PJEŠČANI SAT
Što nam vrijedi da činimo,
vrijeme, tiraninu objesni,
za te staklen zatvor tijesni,
da te ovdje zadržimo,
kad uzalud o tom snimo,
jer sve dalji tebi biva
baš kad misli da uživa,
taj naš život što te zove,
a ti bježiš, vrijeme, ploveć,
gluho poput pjeska siva.
SAT NA ZVONIKU
Vrijeme, nama korist nije
što te troše oštri zubi
tolikih krugova grubih,
kad si uvijek sve hitrije.
Što da noge obadvije
sputamo ti utezima,
kad u vjetru stan svoj imaš
te s njim letiš i ne haješ
i zvuku metala daješ
što nam šutke oduzimaš.
Nema komentara:
Objavi komentar