(Ne mogu dati citate jer trenutno nemam knjigu kod sebe, ali taj se prizor odvija pri kraju prve od četiri knjige.)
Taj trenutak koristi i Viktor Žmegač kada u svojoj knjizi "Majstori europske glazbe" opisuje Nokturno Claudea Debussyja:
„U tom Nokturnu preteže zvukovni
izraz nježnosti u pianissimu i pianu, kao da želi spriječiti da se remeti noćni
mir ili večernja tišina. Debussyjevo djelo je svakako najljepše glazbeno
maštanje o prostranstvima kojima plove oblaci. Ne zna se je li Debussy prilikom
svojim boravaka u Rusiji upoznao Tolstojev Rat
i mir. Svakako je jedna od mogućih književnih asocijacija poznati prizor
kad Andrej Bolkonski leži teško ranjen na bojištu i gleda u visoko nebo,
plavetnilo, oblake – kao da sve to vidi prvi put. Intenzitet kojim Nokturno dočarava oblake usporediv je sa
snagom izvornog promatranja.“
(str. 662)
Nema komentara:
Objavi komentar