Lukrecije, O prirodi

Lukrecije, O prirodi

Osnovna misao: iz ničega ne biva ništa (150-155)

Bogovi ne mogu da stvaraju iz ničega nikad.

Samo iz razloga toga da sve smrtnike obuzima strava,

Mnogo jer vide se zbivat na zemlji i na nebu gore,

Dok ni na koji način sveg ovoga uzroke vidjet

Ne mogu, nego tad misle, da bogova voljom sve biva.

(str. 15)

Ništa ne propada u ništa (215-219)

Amo pridolazi to, da priproda rastavlja opet

Sve u svoja počela: ne propada u ništa ništa.

Ako bi bilo ma išta razorivo u svakom dijlu,

To bi nestalo s oka stvar svaka i propala odmah;

Niti bi trebalo, naime, tad sile baš ikakve, koja

Mogla bi česti rastvorit i njihovu vezu razriješit.

(str. 17)

Beskonačno (955-964)

Isto i mjesto i prostor, u kojem sve kreću se stvari,

Da li je svuda i sasvim, sa sviju ograničen strana,

Ili se beskrajno širi u neizmjerne dubine?

Baš nijednom, jer tad bi moralo imati neku skrajnost;

Skrajnost tako može da bude tek tada, kada imade

Drugo tijelo ko među, do kojeg se vidjeto može,

Te osjetila narav ne proslijedi dalje od njega.

Ali, jer priznati valja, van svemira ništa da nema,

Nema ni skrajnosti tu, ni mjere, ni kakva svršetka.

(str. 36)

Prolaznost pojedinosti, dakle i cjeline (235-239)

Najprije tvrdim ja sada, budući da zemlja i voda,

Kao i pokretan zrak, pa vatreni žari uza to,

Od čeg, čini se, ovaj sastoji čitav se svemir,

Od takve tvari sastoji se sve, što nastaje, gine;

Mora da čitav taj svijet sastoji se od iste tvari.

(str. 153)

Propadanje svega (306-317)

Konačno, ne vidiš, kako i kamenje svlada vrijeme,

Visoke kule da idu u propast, i pećine trunu,

Hramovi, kipovi božji da se ruše, odviše stareć,

Te ni sveto božanstvo granice vijeka

Ne može, niti se protiv tog zakona prirodnog borit?

Ne vidimo li i to, da heroja kipovi sami

Ruše se, pitajuć, nije l' već i njima starost nadošla?

Kamenja teški komadi zar s vrha se ne ruše gora,

Mjesto da vremena zubu tu oni prkose vječno?

Me bi se, naime, ni lomit, ni rušit trebali tako

Brzo, da odavna jade sve mogli su podnijeti oni

Starosti svoje, da nikad nijesu pretrpjeli štete.

(str. 155)4

David Sedley, Dvije studije o Lukreciju, Zagreb 2010.