Jacques Prevert
I PERIVOJ JE NAPUŠTEN
I perivoj je napušten
trava je izgubila
svježinu
prostirka se otrcala
ni jedna engleska
utvara tu ne bi prošla nogom
U tom likovnom neredu
u toj staroj gvožđariji
ni jedan staretinar ne
bi se snašao
Ali drvo što su ga
djeca nekoć nazivala slonom
još uvijek je tu
baš kao i nekad
s nogama u zemlji a s
trubom na vjetru
Pa ni stari kameni lav
nije se izmijenio
i još uvijek osluškuje
noću u tom perivoju
kako stvari što ne
znače ništa
govore stvarima što ne
vrijede ništa
stvarima koje nemaju
ni imena
i nemaju zajedničkog
osjećaja.
(str. 89)
NOVO DOBA
Jedna plodna zemlja
Jedan dobrodušni
mjesec
Jedno gostoljubivo
more
Jedno nasmijano sunce
Na niti vode
Djevojke od zraka i
vremena
I momci svijeta
Plivaju s najvećim
ushićenjem
Nikad nije ljeto nikad
zima
Nikad nije jesan niti
proljeće
Jednostavno u sve dane
divno doba
I Bog prognan iz
zemaljskog raja
Od te ushićene djece
Što ga nisu prepoznala
po Adamu i Evi
Odlazi da pronađe
posao u poduzeću
Posao za sebe i za
svoju zmiju
Ali nema više poduzeća
Postoji samo jedna
Plodna zemlja
Jedan dobrodušni
mjesec
Jedno gostoljubivo
more
Jedno nasmijano sunce
I Bog sa svojim
praživotinjama
Osta tu
Kao neki veliki sveti
Ivan
Pregažen.
(str. 95)
IZGUBLJENO VRIJEME
Pred vratima tvornice
radnik se naglo
zaustavi
lijepo vrijeme povuče
ga za kaput
i kako se okrenu
on ugleda Sunce
jako crveno i okruglo
i nasmijano na olovnom
nebu
On mu namigne
prijateljski
Čuj me prijatelju
Sunce
zar ti ne nalaziš
da je zaista glupo
ovakav dan darovati
jednom gospodaru?
(str. 111)
LJETI KAO I ZIMI
(izvadak)
Ljeti kao i zimi
u blatu i u prašini
pružen n staroj novini
čovjek kome cipele
propuštaju vodu
promatra brodove u
daljini
On dobro zna da su baš
ove
lađe svinjci što plove
i da su snižene plaće
krive pto mornarske
žene
i njihovi mornari
jadni
vuku uz rijeku sad
gladni
tovare djece ko breme
te da im nevolja
prijeti
zimi kao i ljeti
svejedno u koje
vrijeme.
(str. 45)
Literatura: Jacques
Prevert, Pjesme; Matica hrvatska, Zagreb 2000.
Nema komentara:
Objavi komentar