"mapa uma"

mapa uma

Luis de Gongora

ZVJEZDANI SAT

O vrijeme, kad po zvijezdama
mjerim kako se krećeš,
vidim da s njima odlaziš,
a s njima vratit se nećeš.
Gdje ostavljaš tragove nogu,
koje ja stići ne mogu?
Al jao! Tvoj bijeg i put
za me su varka samo:
ti, vrijeme, ostaješ tu,
a ja odlazim tamo.

PJEŠČANI SAT

Što nam vrijedi da činimo,
vrijeme, tiraninu objesni,
za te staklen zatvor tijesni,
da te ovdje zadržimo,
kad uzalud o tom snimo,
jer sve dalji tebi biva
baš kad misli da uživa,
taj naš život što te zove,
a ti bježiš, vrijeme, ploveć,
gluho poput pjeska siva.


SAT NA ZVONIKU

Vrijeme, nama korist nije
što te troše oštri zubi
tolikih krugova grubih,
kad si uvijek sve hitrije.
Što da noge obadvije
sputamo ti utezima,
kad u vjetru stan svoj imaš
te s njim letiš i ne haješ
i zvuku metala daješ
što nam šutke oduzimaš.

Ingmar Bergman

U svom filmu "Divlje jagode" (Wild strawberries/Smultronställe) Ingmar Bergman prikazuje putovanje umirovljenog profesora Isaka Borga na dodjelu priznanja za njegov rad. Kroz to putovanje profesor se prisjeća događaja iz svog života, te razmišlja o prolaznosti svega.

Ovdje je link na slavnu scenu iz filma u kojoj profesor Borg sanja neobičan san u kojem se pojavljuje upečatljivi sat. (youtube, slika)

"mapa uma" - nacrt

zbog nepoznatih mi razloga, blogger.com mi ne dopušta prikazati slike koje želim postaviti, pa zbog toga dajem linkove na te slike:
str.1
str. 2

Rat i mir

Možda najpoznatiji primjer iz književnosti koji je neposredno vezan za ovu temu je trenutak u romanu "Rat i mir" L.N.Tolstoja u kojem knez Andrej Bolkonski ranjen gleda u plavo nebo i razmišlja o najjednostavnijim stvarima koje mu se, sada kada je teško ranjen, čine puno važnijima od svih drugih problema za koje je mislio da su kompleksniji i bitniji.
(Ne mogu dati citate jer trenutno nemam knjigu kod sebe, ali taj se prizor odvija pri kraju prve od četiri knjige.)

Taj trenutak koristi i Viktor Žmegač kada u svojoj knjizi "Majstori europske glazbe" opisuje Nokturno Claudea Debussyja:

„U tom Nokturnu preteže zvukovni izraz nježnosti u pianissimu i pianu, kao da želi spriječiti da se remeti noćni mir ili večernja tišina. Debussyjevo djelo je svakako najljepše glazbeno maštanje o prostranstvima kojima plove oblaci. Ne zna se je li Debussy prilikom svojim boravaka u Rusiji upoznao Tolstojev Rat i mir. Svakako je jedna od mogućih književnih asocijacija poznati prizor kad Andrej Bolkonski leži teško ranjen na bojištu i gleda u visoko nebo, plavetnilo, oblake – kao da sve to vidi prvi put. Intenzitet kojim Nokturno dočarava oblake usporediv je sa snagom izvornog promatranja.“

(str. 662)

Vrijeme i prolaznost u animiranom filmu

Pojam vremena inspiracija je mnogim autorima animiranog filma. Ali vrijeme sa animacijom nije povezano samo tematski preko scenarija... Formula od 24 sličice u sekundi, tj. pokretanim slikama koje su svaka za sebe u mirovanju, mogla bi se dovesti u vezu sa elejcima i njihovim tezama u tome da sve miruje, nema kretanja. "Čak i hod je mirovanje, jer se u svakoj pojedinačnoj točki hodanja može reći da čovjek ili objekt miruje."

neki primjeri:
Borivoj Dovniković: Dva života, 1988. (zagreb film, youtube - 22:49)
Clorinda Warny: Početak (Premiers jours/Beginnig), 1980. (NFB)
Ishu Patel: Kako je smrt došla na Zemlju (How Death Came on to Earth), 1971. (youtube)
Alison Snowden, David Fine: Bobov rođendan (Bob's birthday), 1995. (youtube)
Paul Driessen: Dječak koji je vidio ledenjak (The boy who saw the iceberg), 1999. (youtube)

Filozofija prostora i vremena

O filozofiji prostora i vremena može se pročitati u ovom pdf-u.
Teme koje obrađuje su: mišljenje prostora i vremena u grčkoj filozofiji, Platonova metoda, model univerzalnog vremena u grčkoj i srednjovjekovnoj filozofiji, filozofija prostora u novovjekovnoj filozofiji i znanosti, filozofija vremena u novovjekovnoj filozofiji i znanosti.

forum

Tema na ovom forumu bila je "Vrijeme kao zagonetka".
link

Stephen Hawking - Kratka povijest vremena

Stephen Hawking - Kratka povijest vremena

Knjiga Stephena W. Hawkinga objavljena 1988. godine sigurno je najpopularnija knjiga koja se bavi pitanjem svemira i naše slike o njemu. Međutim, u knjizi se u nekoliko poglavlja obrađuje i tema vremena (poglavlje 2: Prostor i vrijeme i poglavlje 9: Strijela vremena).
U poglavlju "Prostor i vrijeme" (str. 27 - 47) Hawking razmatra definicije  gibanja, prostora i vremena, dajući povijesni presjek od Aristotela, Galileja i Newtona do Einsteina i suvremene fizike. Ovo je poglavlje važno za temu jer se razmatra pojam gibanja, tj. mirovanja, za koje je Aristotel vjerovao da je prirodno stanje tijela te da se tijelo biba samo ako je na to natjerano nekom silom ili impulsom, zatim nabraja različite načine mjerenja vremena, od klasičnog koje definira prostor-vrijeme kao pravac (slika 2.1, str. 35) do promatranja tzv. svjetlosnog stošca ("Slično tome, svjetlost koja se širi iz nekog događaja oblikuje trodimenzionalni stožac u četverodimenzionalnom prostorvremenu. Ovaj stožac se naziva svjetlosni stožac događaja.", slka 2.4 str. 39.). Također, spominje i to da kada gledamo svemir, vidimo ga onakvim kakav je bio u prošlosti. Međutim, u općoj teoriji relativnosti slika se bitno mijenja. Vrijeme i prostor sada su dinamične veličine: tijelo se giba, odnosno djeluje neka sila, to utječe na zakrivljenost prostora i vremena - a zauzvrat ustroj prostorvremena utječe na način na koji se tijela gibaju i sile djeluju. Prostor i vrijeme utječu i na njih i na sve što se događa u svemiru. Baš kao što što se ne može govoriti o događajima u svemiru bez pojmova prostora i vremena, jednako tako u općoj teoriji relativnosti nema smisla govoriti o prostoru i vremenu izvan granica svemira.
Ovo novo razumijevanje prostora i vremena revolucioniralo je naš pogled na svemir tijekom prošlog stoljeća. Kasnije je Stephen Hawking sa Rogerom Panroseom pokazao da iz Einsteinove opće teorije relativnosti proizlazi da svemir mora imati početak i, možda i kraj.

U poglavlju 9 "Strijela vremena" (str. 157 - 167) Hawking govori kako se sve do prošlog stoljeća vjerovalo u apsolutno vrijeme, što znači da se svaki događaj mogao označiti na jedinstven način nekim brojem zvanim "vrijeme". Međutim, otkriće da se brzina svjetlosti pokazuje ista svim promaračima, bez obzira koliko se brzo gibali, dovela je do opće teorije relativnosti - a u njoj se trebala napustiti ideja o postojanju apsolutnog vremena. Vrijeme je postalo više osobni pojam, koji je relativan, odnosi se na promatrača koji ga mjeri.
Povećanje nereda odnosno entropije tijekom vremena primjer je onoga što nazivamo strijela vremena, nešto što razlikuje prošlost od budućnosti, dajući vremenu smjer. Postoje barem tri različite strijele vremena. Prvo, termodinamička strijela vremena, vremenski smjer u kojem se povećava nered odnosno entropija. Zatim, psihološka strijela vremena. To je smjer u kojem mi osjećamo kako vrijeme teče, smjer u kojem se sjećamo prošlosti, ali ne budućnosti. I na kraju, postoji kozmološka strijela vremena. To je smjer vremena u kojem se svemir širi, a ne steže.

Ovdje je knjiga u pdf-u, na engleskom.

Literatura:
Hawking, Stephen: Kratka povijest vremena; Izvor, Zagreb 1996.

blog "vrata vremena"

vrata vremena

Blog koji obrađuje neke teme vezane uz vrijeme i prolaznost.

forum.hr

forum.hr

Neke rasprave na forumu o prolaznosti.
Postavljena je tema pod naslovom "Sve je prolazno, samo je prolaznost vječna?", pa su ponuđena neka zanimljiva objašnjenja.

Prevert

Jacques Prevert

I PERIVOJ JE NAPUŠTEN

I perivoj je napušten

trava je izgubila svježinu

prostirka se otrcala

ni jedna engleska utvara tu ne bi prošla nogom

U tom likovnom neredu u toj staroj gvožđariji

ni jedan staretinar ne bi se snašao

Ali drvo što su ga djeca nekoć nazivala slonom

još uvijek je tu

baš kao i nekad

s nogama u zemlji a s trubom na vjetru

Pa ni stari kameni lav nije se izmijenio

i još uvijek osluškuje noću u tom perivoju

kako stvari što ne znače ništa

govore stvarima što ne vrijede ništa

stvarima koje nemaju ni imena

i nemaju zajedničkog osjećaja.

(str. 89)

NOVO DOBA

Jedna plodna zemlja

Jedan dobrodušni mjesec

Jedno gostoljubivo more

Jedno nasmijano sunce

Na niti vode

Djevojke od zraka i vremena

I momci svijeta

Plivaju s najvećim ushićenjem

Nikad nije ljeto nikad zima

Nikad nije jesan niti proljeće

Jednostavno u sve dane divno doba

I Bog prognan iz zemaljskog raja

Od te ushićene djece

Što ga nisu prepoznala po Adamu i Evi

Odlazi da pronađe posao u poduzeću

Posao za sebe i za svoju zmiju

Ali nema više poduzeća

Postoji samo jedna

Plodna zemlja

Jedan dobrodušni mjesec

Jedno gostoljubivo more

Jedno nasmijano sunce

I Bog sa svojim praživotinjama

Osta tu

Kao neki veliki sveti Ivan

Pregažen.

(str. 95)

IZGUBLJENO VRIJEME

Pred vratima tvornice

radnik se naglo zaustavi

lijepo vrijeme povuče ga za kaput

i kako se okrenu

on ugleda Sunce

jako crveno i okruglo

i nasmijano na olovnom nebu

On mu namigne

prijateljski

Čuj me prijatelju Sunce

zar ti ne nalaziš

da je zaista glupo

ovakav dan darovati

jednom gospodaru?

(str. 111)

LJETI KAO I ZIMI

(izvadak)

Ljeti kao i zimi

u blatu i u prašini

pružen n staroj novini

čovjek kome cipele propuštaju vodu

promatra brodove u daljini

On dobro zna da su baš ove

lađe svinjci što plove

i da su snižene plaće

krive pto mornarske žene

i njihovi mornari jadni

vuku uz rijeku sad gladni

tovare djece ko breme

te da im nevolja prijeti

zimi kao i ljeti

svejedno u koje vrijeme.

(str. 45)

Literatura: Jacques Prevert, Pjesme; Matica hrvatska, Zagreb 2000.

Baudelaire

Baudelaire

ČITATELJU

(izvadak)

Glupost, zabluda, grijeh i sitničavost

Gospodari su nam tijela i saznanja,

I hranimo svoja ljupka pokajanja

Kao što prosjaci hrane ušičavost.

(...)

Ali ni šakali, pantere i kuje,

Majmunu, pauci, jastrebi i zmije,

Najgadnije nakaze što ih zemlja krije

U bestidnom vrtu kojim porok ruje

Nisu zbilja ružni, zbilja zlobno strašni!

Bez ikakve kretnje, bez ikakve buke,

Svjetove razara bez najmanje muke

I u jednom zijevu guta svemir prašni

Jedino Dosada! – Kroz beskrajne sate

Dok sanja vješalja, puši lulu skromnu.

Znaš je, čitatelju, nazicu lomnu,

Hipokrite stari – moj jednaki – brate!

(str. 8)

NEPRIJATELJ

Moja mladost mrkla olujina bješe,

Suncima tek gdjekad svjetlim obasjana,

Pustoš vrtu mome gromovi naniješe,

I malo mi osta voća neubrana.

Jesen misli, eto, već dodirnu mene,

Lopate se latit valja koja zape,

Da životu vratim zemlje poplavljene

Gdje rupe duboke ko grobovi zjape.

Tko zna da l' će novo cvijeće mojih snova

Naći na tlu, golom poput pješčanika,

Sok okrepe tajne za cvjetanja nova?

O boli! O boli! Vrijeme život grabi,

A Netko nam srce glođe, mračna lika,

I krijepi se našom krvlju, koja slabi!

(str. 25)

RADOSNI MRTVAC

Za svoje ću kosti sam izdupsti raku

U tlu masnih gruda, gdje puževa ima,

Zaboravljen tu ću spavati u mraku

Ko pas morski skriven u dubokim dnima.

Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova;

Ne prosim od svijeta suze žalosnice,

Živ, prije bih pozvo jato gavranova

Da saskljuju moje truplo nemilice.

Crvi! slijepi druzi, ogluhli u tami,

Gle, mrtvac se k vama pun radosti sprema;

Mudri sladokusci koje trulež mami,

Bez kajanja leš mi prorujte posvema

I recite: patnje ima li još koje

Za taj trup bez duše, za to tijelo moje.

(str. 59)

ROMANTIČNI ZALAZ SUNCA

Krasno li je Sunce kada mlado sine

I plamenim blijeskom klikne dobardan!

Sretan je tko može – prije nego mine –

Pozdravit mu zalaz zanosan ko san.

Pamtim dobro! Vidjeh brazdu cvijet i vrelo,

Pod njegovim okom sve živo treperi...

Kasno je, pohrli, dok još nije sjelo,

Barem zadnju zraku sunčanu uberi!

Ali uzalud vapim Boga koji gasne,

Noć pobjedno briše sve obrise jasne,

Crna je i vlažna i srh jeze sije;

U tminama svuda vonj grobova plazi,

Uz močvaru korak plašljiv mi nagazi

Na puževe hladne, krastače i zmije.

(str. 87)

Literatura: Charles Baudelaire, Cvjetovi zla; Matica hrvatska, Zagreb 1998.

Dante

Dante

Kroza me se ide u grad boli,

kroza me se ide u vječnu muku,

kroza me se ide međ puk izgubljeni.

Literatura: Eliot, Thomas Stearns, Dante/Blake/Baudelaire – Tri glasa poezije; Matica hrvatska, Zagreb 2009.